Bible

1 A gle, javi se u Betelu, po Gospodnjem nalogu, čovjek Božji iz Judine zemlje. Jeroboam je upravo stajao na žrtveniku, kako bi žrtvovao. 2 Tada se onaj, po zapovijedi Gospodnjoj, okrenu prema žrtveniku i viknu: “Žrtveniče, žrtveniče, ovako govori Gospodin: Sin će se jednom roditi Davidovoj kući. Jošija je njegovo ime. On će na tebi klati svećenike visinâ koji žrtvuju na tebi. Ljudske će se kosti spaliti na tebi.” 3 U isto doba navijesti on znak i reče: “Znak da je Gospodin govorio jest ovaj: Evo, žrtvenik će se raspasti, i prosut će se pepeo što je na njemu!” 4 Kad je kralj čuo prijetnju što je čovjek Božji izreče protiv žrtvenika u Betelu, pruži Jeroboam sa žrtvenika svoju ruku i zapovjedi: “Držite ga!” Ali njegova ruka, koju je bio pružio protiv njega, ukoči se, tako da je nije mogao povući. 5 A žrtvenik se raspadne, i prosu se pepeo sa žrtvenika, kako je to kao znak bio navijestio čovjek Božji, po zapovijedi Gospodnjoj. 6 Kralj viknu čovjeku Božjemu: “Zamoli ipak Gospodina, Boga svojega, za blagost i pomoli se za me da mogu opet povući svoju ruku!” Tada ublaži čovjek Božji Gospodina, i kralj je opet mogao povući ruku, i bila je kao prije. 7 Nato zamoli kralj čovjeka Božjega: “Hajde sa mnom kući i okrijepi se! I dar ću ti dati.” 8 Ali čovjek Božji odvrati kralju: “Kad bi mi dao i polovicu svojega kraljevstva, ne bih išao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu. 9 Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja: Ne smiješ ni jesti ni piti, niti se vratiti putem kojim si došao.” 10 Tako se uputi drugim putem i ne vrati se putem kojim je bio došao u Betel. 11 A stanovao je u Betelu jedan stari prorok. Njegovi mu sinovi dođoše i ispripovjediše mu sve što učini čovjek Božji onaj dan u Betelu, i riječi što ih je bio izrekao kralju. Kad su oni to bili ispripovjedili svojemu ocu, 12 upita ih njihov otac: “Kojim je putem otišao?” Sinovi mu pokazaše put kojim se bio uputio čovjek Božji, koji je bio došao iz Judine zemlje. 13 Nato on zapovjedi svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” Kad su oni bili osedlali magarca, uzjaha ga on 14 i pojaha za čovjekom Božjim. Nađe ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: “Jesi li ti čovjek Božji koji je došao iz Judine zemlje?” On odgovori: “Jesam.” 15 Tad ga zamoli: “Hajde sa mnom kući i pojedi štogod!” 16 On odvrati: “Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ići. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom na ovom mjestu. 17 Jer mi je riječ Gospodnja zapovjedila: Ne smiješ tamo ni jesti ni piti, niti se vratiti putem kojim si došao.” 18 Ali mu onaj odvrati: “I ja sam prorok kao ti. Anđeo mi je, po zapovijedi Gospodnjoj, naložio: Dovedi ga sa sobom kući, da jede i pije.” Tako mu je slagao. 19 I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kući. 20 A dok su sjedili za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku koji ga je bio doveo natrag. 21 On povika čovjeku Božjemu koji je bio došao iz zemlje Judine: “Ovako govori Gospodin: Jer nisi poslušao zapovijedi Gospodnje i nisi držao nalog što ti ga je dao Gospodin, Bog tvoj, 22 nego si se vratio i jeo i pio na mjestu za koje ti je rekao: Ne smiješ ni jesti ni piti, zato ne će tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca!” 23 I nakon što je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, što ga je bio doveo natrag. 24 Tako on odjaha. A putem ga susretne lav i usmrti ga. Tijelo je njegovo ležalo ispruženo na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojeći uz tijelo. 25 I kad ljudi što su prolazili vidješe tijelo ispruženo na putu, i lava gdje stoji uz tijelo, odoše i ispripovjediše to u gradu u kojem je stanovao stari prorok. 26 čim je to čuo prorok koji ga je bio vratio s puta, reče: “To se zbiva čovjeku Božjem koji ne posluša Gospodnje zapovijedi. Zato ga Gospodin predade lavu koji ga rastrga i usmrti po Gospodnjoj riječi koju mu je bio rekao.” 27 Nato zapovjedi svojim sinovima: “Osedlajte mi magarca!” Kad su ga bili osedlali, 28 odjaha on i nađe njegovo tijelo ispruženo na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo proždro ni magarca rastrgao. 29 Prorok podiže tijelo čovjeka Božjega, stavi ga na magarca i odnese ga natrag. Dođe u grad staroga proroka, da se održi tugovanje i da ga se pokopa. 30 Stavi on tijelo u svoj vlastiti grob, i održaše mu tugovanje: “Ah, brate moj!” 31 Kad ga je bio pokopao, reče svojim sinovima: “Kad umrem, pokopajte me u isti grob u kojem je pokopan čovjek Božji! Uz njegove kosti stavite moje kosti! 32 Jer će se zacijelo ispuniti riječ koju je, po zapovijedi Gospodnjoj, izgovorio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih hramova visina u gradovima Samarije.” 33 I nakon toga događaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi po volji postavljati sve proste ljude za svećenike visinâ. Tko je želio, tome je davao punomoć i postavljao ga za svećenika visinâ. 34 Zbog takva postupanja ogriješi se Jeroboamova kuća i poruši se, i istrijebi se sa zemlje.